Preko polja kroz sjecanje ide, krsan covik, tvrde brade side. Pamtim pogled, tu toplinu oka i svaka rijec je bila mu duboka. Cvrst je dida bio kao stijena, hrabra srca i kamenih gena. Sva je mudrost utkana u njemu, njegove su price ucile me svemu: Postenim putem ici, bit ce tesko znaj, al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj.» Ej, da mi je s tobom, kao prije docekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina.